Author: orcinus | Date: 14. 12. 2010. | 3 Comments »

Dragi ljudi iz lifta,

Molim Vas da ne koristite isti kao pepeljaru. Znam da ste frustrirani činjenicom da Vam na poslu ne daju da pušite, pa morate cvokotati na minus pet kao nenauljena singerica ne bi li utažili svoju žudnju za smrdljivim nikotinskim štapićima. Znam da stoga imate neodoljiv iskonski poriv zapaliti cigaretu u prvom zatvorenom prostoru od 10 kubnih metara ili manje. Ali molim Vas, nemojte.

Molim Vas da naučite što je gore, a što dolje. Stvarno nije teško. Gore je ono kud vješate Vilerova četiri godišnja doba. Dolje je ono gdje imate problema s gljivicama. Gore. Dolje. Lagano je. Kad idete gore, pritisnete strelicu gore, kad idete dolje, strelicu dolje. A ne sve gumbe koje vidite. Suprotno narodskom vjerovanju, to neće brže prizvati lift, nego eventualno samo šamar.

Molim Vas da svojim biciklima ne ostavljate rebraste blatne packe po zidovima. Možda je to u Vašem selu općeprihvaćen oblik umjetničkog izražaja, ali, na žalost, više niste u Vašem selu.

Konačno, molim Vas da ne hračkate po zrcalu. Znam, prizor je odvratan, ali suzdržite se.

Author: orcinus | Date: 03. 12. 2010. | 4 Comments »

What is this i don’t even…

Author: orcinus | Date: 02. 12. 2010. | 3 Comments »

Author: orcinus | Date: 01. 12. 2010. | 4 Comments »

Nevjerojatno je koliko su me novine ujutro u stanju iznervirati glupostima.

Nakon 2 sata spavanja i buđenja u boli-me-mozak-i-želim-umrijeti sati (da, to je stručni termin), a poglavito zahvaljujući posvemašnjoj obzirnosti susjeda ispod i pokraj stana (srećom, tavan je visok metar i žilet, pa se gore mogu naseliti samo vrlo mali ljudi, koji bi – pretpostavljam – stvarali vrlo malu buku), nisam u stanju čitati čak niti onih 2% upotrebljivog sadržaja, pa percipiram gotovo isključivo idiotizme.

“Dalibor Martinis bio je gost na domjenku. Snimao je ono što drugi nisu primijetili.” Kaže tekst uz par fotki dotičnog, snimljenih na dotičnom, koje po kvaliteti i sadržaju zaostaju čak i za špigl-autoportretima s Myspacea. Na jednoj su mutne noge, navodno Severine, Tadića i Josipovića. Na drugoj je mutni Martinis, usukane face u teškoj koncentraciji, autoportretiran iz perspektive ptičje kakice u brzom padu, s mutnim Josipovićem i Tadićem u pozadini. “Autoironični rad naslovljen ’1 President in front, 2 behind’”, kaže potpis pod slikom.

“Joj, koji si ti… joj, pa ti to ne razmeš, pa on je konceptualni umetnik, ne?” NE. There’s NO such thing. “Konceptualni umjetnik” je osoba koja ima ideju, nije u stanju napraviti kvalitetnu izvedbu, pa half-arsed ideju prodaje pod umjetnost, kao muda pod bubrege. Svaki dan imam x^x desetaka glupavih ideja za koje znam da ih nisam u stanju kvalitetno pretvoriti u djelo, pa se ne zovem “konceptualnim umjetnikom”.

Ali nevrmajnd, ne nervira me toliko Martinis koliko članak. A omiljeni dio članka mi je ova rečenica: “Tijela zatvaraju trokut, što već sugerira nedovršeni odnos, nedovoljno jasne pozicije u kojima konkurentski interesi još nemaju svog pobjednika.” Jebote. Ne, zapravo, jebome. Da bar ja mogu bullshitati s takvom lakoćom o ničemu. Inače, autorica se zove/piše Patricia – možda su traume iz djetinjstva krive.

Space-filleri me općenito nerviraju u novinama. Smanjite broj stranica ako ih niste u stanju popuniti, majku vam vašu. Sadržaj Šeherezade. Sa screencapovima. Na pola strane. WAT.

Reportaža sa sajma erotike, par strana dalje, kaže: “Unutra je bilo svega. Sa štandova je vrištalo: seks, seks, seks!” Ma da? A ja na sajmu erotike očekivao sireve s plemenitom plijesni i asortimane luksuznih čistila za svizce. Tko bi rekao.

Ali najbolji mi je dio “kulinarski magazin” na stražnjim stranicama. Kaže recept: “Četiri čokolade s četiri ruma”. Dva su koraka:

1. Četiri vrste čokolade raznih okusa gusto umutite i ulijevajte u čaše redom kojim želite.

2. Na to ulijte po 1 cl rumova različitih po starosti ili aromi.

PS: Da, ovo je iz jučerašnjih (prekjučerašnjih?) novina. Bio sam u žurbi.

Author: orcinus | Date: 30. 11. 2010. | 1 Comment »

Miomiris budjavog poriluka
Nježan dodir kišobrana medju rebrima
Penzioneri u tramvaju

Author: orcinus | Date: | No Comments »

Yup, mrzim ih. Iz dna duše.

Jer nepogrešivo iz ljudi, a pogotovo medija, uspiju izvuči ono najgore. Blogovi omogućavaju nesmetano plagiranje i kopiranje, a zahvaljujući posvemašnjem manjku kontrole i etike šire neistine i mitove. I stvaraju junake od mulaca, stručnjake od hohštaplera (eng. quacks, swindlers, charlatans), poslovnjake od prodavača magle. I još svašta nešto. Blogovi su zlo.

Blogovi me asociraju na tri stvari: jutra (mrzim jutra), jezičnu torturu (epično, tviter, daunlodirati) i prišteve.

Elem, mrzim blogove.
Uključujući i ovaj, što mi daje odličnu izliku da ga ubijem prije drugog posta, baš kao i ostalih 357 blogova koje sam započeo s “Mrzim blogove”.